Paul Simonon photographed by Janet Macoska, 1979
<i>Misfits</i>
Concept: Existence is over rated.
People I’m attracted to: way too cool, out of my zone, sophisticated, calm, composed, successful and attractive af, are always surrounded by people of their own calibre. Me: a catastrophe.
You: Halotolerant bacteria
Me, an Intellectual: Salty boys
Concept: They will never love you back.
please just fucking care about me
i’m drowning
Kao prvi pramenovi dima moje tek zapaljene cigarete, misli mi se kovitlaju u glavi. Prvi mi na pamet padaš ti, ne znam zašto. Polako uviđam da mi nedostaješ-i to mnogo više nego što sam mislila. Počinjem da osjećam neku do sad nepoznatu potrebu, za koju mislim da je oduvek bila tu, sakrivena negdje u samoj srži mog postojanja, koju si ti prvi otključao. Želim da te zagrlim i da te nikada ne pustim, da se spojimo u jedno- jer, šta bi nam falilo? Imao bi svu moju toplinu. Imao bi sve što ti treba, bar se nadam. Želim da te poljubim, ali ne tek tako, onako beznačajno i prazno. Želim da te volim, i to u svakom obliku. Prepustila sam se maštarenju o tebi, ove hladne oktobarske večeri koja polako pada u zaborav, kao ti i ja. A u međuvremenu, moja cigareta se ugasila, a dim iščezao u umornu noć.
U tmurnoj hladnoj noći,
Stojim sama, tebe čekam,
Iako znam da nećeš doći,
Voljeću te iz daleka.
I dok krupne kapi kiše padaju po licu mom,
Zaklinjem se- voljeću te još i više,
I molim: Pruži mojoj duši dom
Dok sama po beznađu lutam i tražim tvoga srca glas,
Na strmoj litici čekam, visim,
Da dođeš u pravi čas.